The memory remains

ponedjeljak, 07.08.2006.

Jednostavno je
uđeš u more
nemaš ništa na sebi
tako je najbolje
voda ti škaklja trbuh
bradu i ramena
voda te miluje
milijunima ruku
istodobno
zaboraviš disati
potroši se zrak u ustima
koji si uzeo na površini
posve mehanički
dođe ti da eksplodiraš
pluća polete u grudima
kao krila ptice u kavezu
usta se otvore udahnu vodu
dno te čeka spremno
dno te čeka spremno
pijesak i rakovi rakovi i pijesak
i neobične kule od koralja
više ti nije važno što nisi bio
najbrži trkač na svijetu
što nisi znao hodati površinom mora
ništa ti odjednom više nije važno
velik si kao plankton malen poput kita
na neki neobjašnjiv način si u americi i aziji
u blizini svih brodoloma ovijenih aureolom šutnje
sada znaš kako je malo potrebno brodu da potone
što veći brod i teži teret to je brže tonjenje
more je prostor u kojem se može letjeti i unatrag
i dijagonalno u svim smjerovima
dijamantna elipsa putanja leta bez kraja
mislio si da će biti teško a vidiš sve je zapravo lako
posljednja želja prije nego i ona bude ispunjena
kao mjehur zraka koji bližeći se površini raste i nestaje
želja je nešto bližnjima poručiti poslati brzojav recimo
u kojem bi stajalo bez brige dobro sam ne tražite me
ne svima samo onima kojima bi mogao nedostajati
i čiji bi se pogled mogao zamagliti
ruka davljenika je pozdrav a ne povik u pomoć
kao što vidiš jednostavno je i čak to i ti možeš učiniti
jednostavno je stoga što na dnu
vladaju neki posve drugi zakoni disanja...
- 20:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>